FLOS OLEI: ozbiljno natjecanje ili sveta krava samo jedne županije?
Pedesetak istarskih maslinara uskoro će primiti priznanja koja najboljim uljima svake godine dodjeljuje Flos Olei, dvojezični, talijansko-engleski maslinarski vodič koji od 2009. donosi popis najboljih svjetskih ekstra djevičanskih maslinovih ulja.
Posljednjih sedam godina u Istri je organizirana dodjela nagrada i promocija kataloga Flos Olei koje je istarskim maslinarima obično osobno uručivao Marco Oreggia, osnivač i vlasnik tog „prestižnog” natjecanja i urednik publikacije, gdje se Istra već godinama nameće kao vodeća maslinarska regija u svijetu. Hoće li tako biti i ove godine, vidjet ćemo.
No, imaju li istarski maslinari stvarnog razloga za veselje? Odnosno, što na svjetskoj razini doista znači Flos Olei? Kakvi su kriterij ocjenjivanja, načini bodovanja i uopće postavljanja krajnjeg poretka?
Italija, vjerojatno u svim regijama, od Lombardije iz koje nam dolaze najpoznatija ulja talijanskog sjevera, s područja Lago di Garde, pa sve do samoga juga i regija prostranih maslinika Apulije i Kalabrije, ima velik broj službenih i privatnih ocjenjivačkih panel-timova. U Italiji su i neka najpoznatija natjecanja. Nabrojat ćemo samo neke: BIOL u Bariju, ustanovljeno 1985., Sol d Oro, Verona itd.
Dakle, Italija je bitna u svakom pogledu maslinarstva, a vjerojatno je u tom značaju i marketinški argument natjecanja Flos Olei.
Ali, na svjetskoj razini, zapravo, postoji samo nekoliko priznatih natjecanja. Prvo i najcjenjenije je Mario Solinas Quality Award u Madridu te, također, ne manje poznata natjecanja Evooleum EVOO Awards iz Cordobe i Ovibeja Beja Portugal.
Na tim su natjecanjima kriteriji vrlo jasni: maksimalni broj uzoraka je do 200, čime se osigurava podjednak i kvalitetan tretman kušanja i davanja ocjena. Minimalna količina proizvedenog i skladištenog maslinovog ulja pojedinih maslinara mora biti 3000 l po tanku. Mario Solinas Quality Award osobno šalje ljude koji uzimaju uzorke od proizvođača. Nakon uzorkovanja, inox tankovi se plombiraju i pečate. Važno je istaknuti da ova natjecanja ne nagrađuju proizvođače nego proglašavaju najbolja maslinova ulja na svijetu.
A kakva je praksa na natjecanju kvalitete proizvođača maslinovog ulja Flos Olei, koje našu Istru već sedam godina proglašava najboljom svjetskom regijom u proizvodnji visokokvalitetnog ekstra djevičanskog maslinovog ulja? U ovom slučaju sudionik svoja ulja samostalno šalje na natjecanje. Kotizacija po uzorku ulja je oko 200 eura, a tu je uračunata kemijska i senzorska analiza. Moguće je poslati i već napravljenu kemijsku analizu, koja se prihvaća od organizatora.
Prije pandemijske krize znalo se prikupiti i 1500 do 2000 uzoraka iz cijeloga svijeta. Posljednje dvije godine vidljiv je pad ukupnog broja uzoraka koji se ocjenjuju, a njihov je broj sada oko 900. Također, vidljiv je i pad uzoraka iz Istre. Iz zlatnog vremena 2019. i 2020. godine, kad je iz Istre slano više od 80 uzoraka, došlo se na 56 uzoraka. Vjerojatan razlog sve manjeg broja poslanih uzoraka su i moguće klimatske promjene i sve teži uzgoj maslina, pa time i pad proizvodnje ulja. Ili je, možda, u pitanju sve slabija zainteresiranost Istrana za to „eminentno“ natjecanje?
Od ukupnog broja uzoraka ulja prijavljenih na natjecanje Flos Olei samo 500 ulazi u knjigu, odnosno malo deblji katalog, koji smo toliko voljeli citirati. Katalog je ilustriran slikama bočica ulja, osnovnim informacijama o proizvođaču i kratkom pričom. Ulja dolaze iz cijeloga svijeta, otprilike iz 50-55 zemalja. Samo iz Istre u vodič bude uvršteno do 80 maslinara, ovisno o godini.
Dalmatinski maslinari vrlo rijetko i neredovito svoja ulja prijavljuju na Flos Olei, iako samo u Zadarskoj županiji imamo više stabala nego u Istri. Lani je ipak na to natjecanje prijavljeno čak i jedno ulje iz Dalmacije, kao i s Novog Zelanda, i nekoliko iz Japana. Možda je Italija Dalmatincima daleko, ili je Dalmacija u svjetskim maslinarskim razmjerima beznačajna? Bit će ipak da Dalmatinci to natjecanje smatraju – ekskluzivno istarskim.
Dakle, od tih 500 uzoraka gotovo je petina iz Istre. Od te brojke i 80 prijavljenih iz Istre, poredak po bodovanju pri vrhu skoro je uvijek isti, svake godine. S malim pomacima onih ustrajnih i lojalnih s nižih pozicija prema gore.
Najveća ocjena koju proizvođači maslinova ulja mogu dobiti je 100 bodova. Zasad na svijetu ima samo osam proizvođača s maksimalnim brojem bodova. Tri iz Španjolske i pet iz Italije. Od tih osam, većina ih posjeduje plantaže maslina na preko 500 hektara. Na jednom hektaru u intenzivnom sklopu sadnje može biti oko 300 stabala maslina. Pa dolazimo do broja od 150.000 maslina po proizvođaču. A nerijetko su u pitanju i superintenzivni nasadi maslina. Što je u Španjolskoj dosta čest slučaj. Na takvim plantažama teško je odraditi svu berbu optimalno dozrelih maslina, koje jedino daju ulja najbolje kvalitete. Zasigurno ti proizvođači proizvode stanovitu količinu vrhunskog ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Ali, pitanje je za što se na kraju koristi dobivena nagrada apsolutnih šampiona?
Hrvatska – Istra zasad nema ni jednog proizvođača s maksimalnih sto bodova. Evo, za prošlu godinu Flos Olei je proglasio jednog našeg proizvođača sa 99 bodova. To je za sada naš najveći uspjeh, a ako su hektari u pitanju, vjerojatno će tako i ostati. Jer naš najbolje plasirani ima 80 hektara na kojima je zasađeno 25.000 maslina. A naš najveći proizvođač, koji na više od 200 hektara ima zasađenih preko 65.000 maslina, tek je na 88 bodova.
Navedeni podaci moga nas navesti na logična pitanja: što se tu boduje kao kvaliteta i kako se postavlja ukupni poredak najboljih?
Kvaliteta ulja? Očito nije, jer je poredak na Flos Oleiiu uvijek isti. A svaka godina nosi svoje, prirodni uvjeti variraju, i kvaliteta definitivno ne može biti ista, pa tako ni poredak. Maslinovo ulje nije vino pa da se vinifikacijom može korigirati njegova kvaliteta. Maslina je specifična voćka i bez obzira na profesionalni pristup proizvodnje, ona berbom i zatečenim stanjem daje svake godine posebno ulje.
Veličina proizvođača? Hektari – ne bi trebali. Jer nemoguće je proizvesti na velikim površinama maslina uvijek jednaku kvalitetu ulja. U primjeru Istre ovaj parametar kvalitete mogao bi se upotrijebiti kao pravilo, ali čini se da je više slučaj prema primjerima vodećih Španjolaca i Talijana.
Kako se radi o nagradi za najboljeg proizvođača i regije maslinovog ulja, ulaze li u kriterij bodovanja npr.: mehanizacija – strojevi, uljara, broj zaposlenih, prisutnost na tržištima i kojima, prodaja ili nešto sasvim peto?
A na kraju, može se razmišljati i o tome je li faktor ocjenjivanja i proglašenja Istre najboljom regijom svijeta u proizvodnji vrhunskog maslinovog ulja bila količina tj. ukupan broj poslanih uzoraka i uvrštenih proizvođača u 500 najboljih svjetskih ulja?
Jer stječe se taj dojam. Pogotovo što u četrnaestom izdanju Flos Oleija Istra nije najbolja regija. Ove godine talijanska Apulija ima 59, a Istra 56 proizvođača maslinovog ulja među 500 najboljih.
Naposljetku, upitno je čemu služi bodovanje. Jer, regija Apulija godinama ima i pet proizvođača koji imaju 99 bodova, a Istra tek ove godine jednog sa 99 bodova. I stvarno je u najmanju ruku čudna ta situacija da Apulija, koja je površinski desetak puna veća od Istre, gdje je većina maslinika pod navodnjavanjem, odakle dolazi najaromatičnija sorta masline coratina, ima tek ove godine veći broj uvrštenih proizvođača kvalitetnog maslinovog ulja od Istre?
Iz svega navedenog, može se zaključiti da se s puno faktora i varijabli određivanja kvalitete najboljih svjetskih proizvođača maslinovog ulja ocjenjivanje na kraju zapetlja i obično presudi nečiji subjektivni stav.
Danas se najbolji proizvođači maslinovog ulja Hrvatske, a i svijeta mogu vrlo lako pronaći. Jer postoje rang liste. One u svojim bazama imaju podatke o osvojenim nagradama u tekućoj maslinarskoj godini svakog pojedinog proizvođača maslinovog ulja. Ažuriraju se sa svakom novom maslinarskom godinom. Jedno od takvih je EVOO World Ranking! Od prvih pet iz Istre koji su rangirani u Flos Oleiju, samo se jedan natječe na drugim natjecanjima i konstantno potvrđuje svoju kvalitetu. I da, Dalmatinaca na ovoj rang listi ima!
Da budemo jasni, istarsko maslinovo ulje je nesumnjivo vrhunske kvalitete, to je činjenica. Unazad dvadesetak godina istarski maslinari su najviše napredovali što se tiče proizvodnje i brendiranja ulja kao vrhunskog proizvoda. Pa se na kraju pitamo: ima li od tog natjecanja istarski maslinar ikakve koristi?
Mišljenja smo da je to jedna jako lijepa suradnja turističke zajednice Istre i dotičnog gospodina Oreggie, koji rade lijep posao. I to nije sporno. Ali to nije dokaz kvalitete, nego dobar marketing. I kome on treba, neka ga koristi.
Osnovni čimbenik kvalitete trebala bi biti konzumacija, odnosno potrošnja proizvoda. Kad smo kod toga, a to je jedini relevantan podatak, Istra proizvodi 15 posto ukupne hrvatske količine maslinovog ulja. Prema našoj potrošnji u odnosu na proizvodnju u deficitu smo oko 40 posto. Dakle, toliko uvozimo jer nam fali, a to nije stvar cijene, kvalitete itd., jednostavno fali.
Istra proizvedi cca 1 – 1,5 tisuća tona godišnje maslinovog ulja. Primjerice, Zagreb i okolica s milijun stanovnika, s mogućom godišnjom obiteljskom potrošnjom do 10 litara (samo 10 l), potrošili bi sve iz Istre.
Pitanje je zašto to nije tako kad je kvaliteta tako dobra? Istarski maslinar nema pravo reći da kupac nema pojma što je dobro ulje ili da je skupo, jer to puno govori o onima koji tako misle. Svi ljudi imaju izražene osjećaje za fino, znaju što je dobro i izabrat će uvijek ono bolje, ako si to mogu priuštiti.
Također, sve je više u Istri onih koji prodaju plod. Isto tako, i da se ponove dvije dobre berbe zaredom, puno je onih kojima u bačvama ostaje neprodanog maslinovog ulja. A toga će sve više biti, jer stabla su zasađena i dolaze u rod.
Dakle, tu se otvara puno pitanja za one koji vode takvu politiku? Pogotovo ako se zna da je u Istri, prije nastanka „najcjenjenijeg svjetskog vodiča maslinovog ulja Flos Olei”, postojao i bez traga nestao tada ”jedini pravi svjetski vodič maslinovih ulja”, talijanski L’extravergine.
Samo marketing nije dovoljan kao pokazatelj kvalitete, već strateško ulaganje pojedinca i skupine u ozbiljnu poljoprivrednu proizvodnju, koja će imati za cilj prodaju i potrošnju kvalitetnog proizvoda, valoriziranog specifičnim načinima proizvodnje jedinstven prema sortimentu. A to je na kraju maslinovo ulje koje vole svi.
Naposljetku, što nam donosi regionalna podjela? Hrvatska je linija proizvodnje maslinovog ulja povijesno neprekinuta od Savudrije do Konavala. Inzistiranje na jedinstvenoj istarskoj kvaliteti (Istra vergine), koju prije svega promoviraju lokalni političari, nema puno smisla. Jer, premali smo i nepoznati tržištu. Jedino kao zemlja možemo nastupati vani i na taj način biti prepoznati. Flos Olei u tom je kontekstu, a s obzirom na svoje nevelike dosege i slabašan utjecaj na svjetsko tržište, suvišna smetnja promociji hrvatskog maslinovog ulja. Čini se da služi samo nekolicini.
piše Tomislav Filipović
