„ Svi su krivi, samo maslina ne…“

Ponukan raznim komentarima u maslinarskim krugovima pa i šire, ovim malim tekstom želja mi je opisati to svojevrsno licemjerje koje jednostavno proždire ljude.

To licemjerje uništava međuljudske odnose i poništava ono pozitivno u nama kao što je dobrota, poštenje, pravda i na kraju ljubav prema čovjeku.

To licemjerje onda pokreće u nama zavist, oholost i ne toleranciju te poništava sve one molitve za spas duše, koje su molili naši preci za nas, a prije nas.

Uvod je dosta znakovit i usudio bi se reći pre pristojan za pokazivanje tj. činjenje toga u praksi.

Moj kut gledanja je iz struke kojoj pripadam, a to je prehrambena tehnologija kao dipl. ing. prehrambene tehnologije. Koja je za vašu – našu informaciju toliko obezvrijeđena i marginalizirana u našoj Hrvatskoj.

Primjera radi, na Agronomskom fakultetu u Zgrebu postoji i djeluje godinama referentni fizikalno – kemijski laboratorij za mlijeko i mliječne proizvode! Da li uopće postoji tu bilo kakva veza ili poveznica?

Neomalovažavam taj fakultet i te ljude koji tamo rade, ali to je očiti dokaz ne razumijevanja bitnih postulata struke i funkcioniranja normalnog sustava. Ali to nije tema što ovim tekstom želim reći, već samo jedan primjer moguće lošeg vođenja, upravljanja i relativiziranje ozbiljnog provođenja i prakticiranja znanja.

Nigdje takvog lošijeg vođenja te provođenja zakona struke ne postoji nego u maslinarstvu. I tu ne mislim na proizvođače velikih količina ulja u zemljama Mediterana, jer oni imaju savršen odrađen sustav proizvodnje, detektiran, isplaniran u detalje i okrenut prema potrošačima. Dovoljno je samo reći, Rafinerija je spasila sve.

Mislim na naše proizvođače tj. vlasnike uljara, njih se ni ne može nazvati tim imenom, oni su ustvari servis prerade sirovine bez presedana, po cijeni od 1,20 – 1,50 Kn-a po kilogramu sirovine bilo kave (ne)kvalitete.

Standardi proizvodnje prehrambenog proizvoda (dakle proizvoda kojim se hrane ljudi), a tu spada i definitivno maslinovo ulje, su vrlo rigorozni i strogo kontrolirani. Zašto, u prehrambenoj industriji kiksa nema tj. ne smije ga biti! Ljudski životi su u igri. Pa se prije same prerade i tijekom nje vrše razne mikrobiološke analize (od sirovine do linije prerade). Također vrše se i fizikalno – kemijske analize sirovine i proizvoda, da li isti zadovoljava tražene kvalitete, a sve u cilju vrhunskog i konstantnog proizvoda koji kupac traži i konzumira.

Sve to osigurava, provodi, kontrolira tim ljudi na čelu sa tehnologom koji je vođen kontrolnim sustavom koji se naziva HACCP standard. Tehnolog je po struci dipl. ing. prehrambene tehnologije.

Dakle, ovo vam sve govorim kao uvod u nešto u čijem svijetu to ne postoji, ali takvi su i rezultati!

To pitanje vuče se već godinama, pa su ljudi nezadovoljni preradom, razumljivo i ja bi bio, da se kojim slučajem bavim ozbiljno maslinarstvom (a takvih u HR ima na prse nabrojati), da plod dovedem u fazu berbe do savršenstva i onda mi uljara uništi cjelogodišnji trud. Ali, ozbiljniji maslinari imaju svoje uljare, pa za ne mali trošak (cijena uljare), otvara svoju, jer ne može računati na lokalnu u njegovom krugu. Dakle jako isplativo! Pa se i oni onda upuste u taj začarani krug vraćanja kredita.

E sad gdje je tu licemjerje? Pa eto tu, što se taj servis prerade dosjetio famozne ideje, da će on dati šansu svima, ali u terminima kada on odredi kada će koji pristizati na preradu. Pa će on odrediti i berbu, jer ovi koji beru ranije (nema veze što gube ulje, ali koda je to bitno, ne žive od toga) moći preraditi svoje masline u ranijim terminima (recimo do 1.11) a ovi drugi (more, sol, kupljenice) na dalje.

A gdje je tu licemjerje na kvadrat? Vidite, ovi vrli stručnjaci, kojih su pune lokalne novine i bilteni, razni samozvani profesori, doktori i magistri prirodnih znanosti, blagonaklono podržavaju i predlažu kao izvrsno rješenje problema. Jer eto tu su svi zadovoljeni i sve se prerađuje.

Moje isprike svima koji će biti pogođeni ovim ali krenuo sam od vrha (dakle prerade) a završiti ću na dnu piramide, a to su natjecateljske manifestacije. U to licemjerje svi se uključeni, na žalost to je tužna istina.

Vratimo se na preradu. Dakle, u prehrambenoj industriji nema presedana, a to znači da se nekvalitetna sirovina (mikrobiološki kvarna) ne smije preraditi tj. ne smije prismrditi vratima za ulaz u krug tvornice. Npr. jedan banalni primjer i ne vjerujem da ga u opće pišem, ali eto usporediv je sa maslinarstvom (žalosno), da se crvljivo meso koristi u proizvodnji kobasica. Ali eto istina je, crvljive masline, usmrđene, trule, pljesnive se prerađuju i to većinom takve (cca. min 70% ukupnih maslina u RH, a ovisno o godini i napadu muhe (štetniku koji se u današnje vrijeme, dakle, ne u Rimsko doba, može suzbiti raznim konvencionalnim i eko sredstvima)). Naši maslinari jako vole spominjati to Rimsko doba i klasifikaciju po njihovoj nomenklaturi, smiješno da nije žalosno…

Kad bi stvarno bilo takvih nepromišljenih odluka u drugim prehrambenim industrijama, a da ih sanitarna kontrola uhvati, takve industrije više ne bi bilo… Zlobnici bi rekli, kako na sreću još nitko nije umro od takvog ulja, a i neće…

Dakle zakon postoji, ali se on eto slučajno ne provodi u proizvodnji maslinovog ulja…

Licemjerje u maslinara je što oni kažu, tvrde, to je samo za našu upotrebu. Da je, ali kada se desi, da maslina da i više od 50- 100 l, višak se prodaje, većinom turistu ili našima, pa se usmrđeno i truležno ulje prodaje i njima, naravno sve ekološko i nešpricano (rekli bi kako Bog da).

E sad, tu priči nije kraj. Sve to ulje potrebno je verificirati, o zakonit po mogućnosti i zaštititi.

Pa se onda opet klika nekih samozvanih stručnjaka lokalnog karaktera (radi vlastitog promicanja i taštine) dosjetila, mogli bi imati natjecateljske manifestacije, lokalne fešte, seoske. Pa naravno, ima ih gdje god hoćeš. Pa čak i struka sudjeluje tj. uvučena je sa siću potpisati neki certifikat, plaketu, viteza… sve alibi za moguća patvorenja na HR način.

Dakle svi su uključeni i svi sve znaju, a mi dalje po starom… tipa: Istrani kupuju ulje u nas…, ukralo mi ulje u preradi, koliko je bacila, ne špricam jer se neću trovat, naša sorta ne valja itd…

Sve se može riješiti, ali da se ima volje i poštuje zakon ili da se o zakone neke radnje.

Npr: uljara mora imati tehnologa, barem u toku prerade, zakonski, koji svojim potpisom verificira kvalitetu proizvoda. Ili pod ugovorom o nadzoru na mjesec dva u toku prerade, koji sve potpisuje i garantira za proizvodnju. Drugi primjer je Talijanski tip. Uljara otkupljuje masline i odgovorna je sama kontroli zakonodavnog tijela o kvaliteti prerade i proizvoda. Takav način će vrlo brzo doći i u Istru, ne zbog loše sirovine, već radi toga što ljudi neće moći prodati svoje ulje, pa će se radže odlučiti na prodaju ploda masline uljari. To je ono inovativno i prešutno što lokalna vlast (neki govore da je ona pro aktivna i surađuje sa maslinarima, pa je radi toga Istra naprijed) u suradnji sa odabranim privatnim poduzetnicima, potiče, a u interesu nekolicine.

Maslinar će po inerciji posla morati poštivati pravila igre, ili će u protivnom u kući na sokovnik prerađivati svoje masline. Grubo, ali to je tako ili nikako, ako mislimo naprijed.

Natjecanja moraju biti ograničena na količine ulja koju pojedini maslinar proizvede. Sudjelovat ne može nitko tko nema minimalno 500 l svoga ulja uvedeno u knjige. Zahtjevi se mogu širiti na brend tj. prepoznatljivost, eko certifikate verificiranih audit kuće itd…

Kemijska i senzorska ocjenjivanja moraju koštati minimalnu pravu tržišnu vrijednost cca 800 Kn-a po uzorku. Na taj način bi se jednostavno suzio krug na one kojima je stvarno u interesu sudjelovati. Pa bi i manifestacija dobila na svom državnom i međunarodnom značaju.

Ovo sve mora funkcionirati jer je maslina i maslinovo ulje najisplativija grana poljoprivrede. Primjer tome je nedavna recesija 2000tih godina, kada je sve zaostajalo i propadalo, samo se maslinovo ulje sve više tražilo i trošilo.

I zadnje najbitnije, maslina, kultura masline, pripada samo odabranima jer je klimatski obilježena – određena, a tu spadamo i mi, Hrvatska. Tradiciju imamo, struku također, nadam se što skorije i maslinare.